Nekad mi je feedback zvučao kao nešto što me može povrijediti ili obeshrabriti. Sjećam se neugodnosti kad bih čula kritiku i pomislila: „Jesam li stvarno 
pogriješila?“ ili „Zašto mi to netko govori baš sada?“ Ali s vremenom sam shvatila da je feedback zapravo jedan od najvećih poklona koje možemo dobiti.
Nije lako ostati otvoren kad te netko ispravi ili ukaže na nešto što možeš bolje. Ali upravo u tim trenucima, kad uspijemo zastati i poslušati, otvara se prostor za rast. Kad pogledamo feedback kao priliku, a ne kao napad, počinjemo gledati na sebe i svoj rad na drugačiji način.
Pokušavam se sjetiti da nije svaki komentar osobni sud, nego često samo pogled izvana koji nam može pokazati stvari koje sami ne vidimo. Često si postavim pitanje: „Kako mi ovo može pomoći da budem bolja verzija sebe?“
Nije svaki feedback koristan ili konstruktivan, pa treba naučiti prepoznati što vrijedi slušati, a što možemo pustiti. Važno je biti pravedan prema sebi tijekom tog procesa jer rast ne dolazi preko noći.
I zato, svaki put kad primim feedback, trudim se zahvaliti, duboko udahnuti i pokušati izvući ono najbolje što može pomoći mom razvoju, bilo da je u poslu, u odnosima ili u sebi.
Ako i ti osjetiš nelagodu kad dobiješ povratnu informaciju, znaš da nisi sama. Ali vjeruj mi, kad promijeniš perspektivu, feedback može postati tvoj najbolji saveznik na putu prema rastu i samopouzdanju.